Svaku noć sam svlačio skupu odjeću sa drugih, jeftinijih djevojaka. Mislio sam, što ih više svučem, imat ću više razloga da zaboravim tvoju nježnu kožu i oči koje su sjajile samo za mene. Mislio sam da će svaka subota i litre alkohola pomoći da zaboravim ono što si mi izgovarala dok sam te grlio posljednji put, i ne znajući da je posljednji.
A ti si znala. Žensko ko žensko, vi uvijek imate osjećaje za te stvari. Znaš kad tvoj muškarac više nije tvoj. Možda bi mi i oprostila da si samo još malo sačekala. Htio sam ti reći da te volim. Samo da si sačekala.. da i ja shvatim.
Da ove noći mi ne donose ništa. Da kad sam ja najmanje svoj, onda sam najviše tvoj. Htio sam pobjeći od svega, samo da si sačekala da shvatim… da jeftine stvari ne možeš plaćati najskupljom valutom – vremenom. Jer vrijeme je dragocjeno.
A ja nisam znao… samo da si sačekala… jer sam shvatio… da je ljepše biti nečija nedjelja ujutro, nego subota uveče…
Autorica: Lejla Feukić
